Crnogorsko društvo ekologa je danas Predsjedniku Skupštine Opštine Danilovgrad,  predalo predlog za pokretanje postupka zaštite dva stabla skadarskog hrsta na području Opštine Danilovgrad.

Prema dosadašnjim dostupnim podacima, u Crnoj Gori je spomenicima prirode proglašeno 6 stabala hrasta česvina (Quercus ilex), 4 stabala i jedna skupina hrasta medunca (Q. pubescens) i dvije jedinke hrasta prnara (Q. coccifera). Međutim, ni jedan hrast lužnjak nije do sada zaštićen kao spomenik prirode.

Istorija Bjelopavlića velikim dijelom je vezana upravo za hrast. Mnogi preostali hrastovi predstavljaju spomen drva, zavještana stabla ispod kojih su se donosile plemenske i istorijski važne odluke. Tako je na primjer, ispod gotovo osamsto godina starog hrasta u Ćuriocu, donešena odluka o Martinićkoj bitci.

Hrast u Podglavicama

Prema dosadašnjim istraživanjima, dva stabla skadarskog hrasta na teritoriji opštine Danilovgrad, zaslužuju da budu proglašena spomenicima prirode, po mnogim kriterijumima.

Jedno od stabala se nalazi u selu Podglavice, tik pored rijeke Zete, čije su odlike: autentičnost, autohtonost, pejzažna atraktivnost, impozantne dimenzije i očuvanost. Starost ovog drveta je oko svega stotinu godina, a dostiže visinu preko 20 metara i imponzantan obim stabla. Uzrok tome je lokacija na kojoj živi, koja mu svakodnevno pruža bogat izvor nutrijenata. Upravo zato je lokalno stanovništvo odlučilo da ogradi hrast kamenom ogradom, i tako ga sačuva od velikih voda rijeke Zete koje su prijetile da ga ugroze.

Pored svojih prirodnih i ekoloških vrijednosti, od kojih je među najvažnijima proizvodnja sjemenskog materijala, ovaj hrast ima jako značajnu društvenu vrijednost, zato što već decenijama predstavlja mjesto okupljanja i druženja stanovnika ovog mjesta, ali i drugih posjetilaca rijeke Zete. Ovo stablo ima ne samo korisnu već i značajnu dekorativnu, estetsku i edukativnu vrijednost, koja dodatno podiže vrijednosti područja u kom raste, a koje pripada Parku prirode ,,Rijeka Zeta”.

Iako se već nalazi u zaštićenom području, ovaj hrast zaslužuje dodatne stepene zaštite kako bi njegov opstanak bio osiguran, a na taj način i naglašena njegova vrijednost, unikatnost i ljepota koje treba da budu sačuvane za buduće generacije.

Zbog njegovog značaja za lokalnu zajednicu, očuvanosti i impozantnosti ispunjava sve uslove da bude zaštićen kategorijom Spomenik prirode, kao rijetki primjerak ovakve jedinke. Ovaj hrast predstavlja jedno od najočuvanijih, najvećih a time i najznajčajnih primjeraka skadarskog hrasta, te je njegova zaštita neophodna. Zaštitom ovog hrasta dalo bi se na značaju ne samo stablu, već i cijelom području koje odlikuju izuzetne prirodne vrijednosti.

Sa druge strane rijeke Zete, takođe u Danilovgradu, u mjestu Tomaševići živi skadarski hrast koji je preživio rekonstrukciju magistralnog puta Danilovgrad – Podgorica. Hrast u Tomaševićima postao je najpoznatiji hrast Bjelopavlića, simbol prava čovjeka na drvo (prirodu) i na put (razvoj) istovremeno. Ovaj hrast starosti oko 60 godina, visine oko 15 metara, jedan je od zdravijih i važnijih primjeraka svoje vrste u tom području, jer se radi o visokom plodonosnom stablu koje predstavlja riznicu za inkubaciju, širenje i opstanak vrste u Parku prirode „Rijeka Zeta“, te predstavlja šansu za revitalizaciju šuma skadarskog duba.

Pored svoje neosporne biloške važnosti, ovaj hrast karakterišu i brojne druge, društvene vrijednosti: hrast u Tomaševićima uspio je da omekša srca investitorima, i da možda po prvi put u Crnoj Gori bude biće oko kog su se ljudi dogovorili da su ekonomski i društveni razvoj ipak podjednako važni koliko i očuvana životna sredina, te da ove dvije komponente ne isključuju jedna drugu, već da treba da idu ruku pod ruku.

Oko ovog stabla ujedinili su se mnogi mještani tog područja, koji su bili odlučni da ne žele žrtvovati ni novi put, ni stablo, koje kao takvo žele da predaju budućim generacijama.

Spomenik prirode ili prirodna baština je element prirode koji je nekim aktom države stavljen pod zaštitu kako bi ostale očuvane njegove izvorne prirodne vrijednosti. Spomenik prirode može biti i jedan samostalni objekat kao što je staro stablo.

Obrazloženje zakonske zaštite su: rijetkost, jedinstvenost ili ljepota spomenika prirode, kao i njegova vrijednost za nauku ili razumijevanje prirode. Zaštita spomenika prirode sadrži potpunu zabranu bilo kakvog mijenjanja zaštićenog spomenika.