Žalfija (Salvia officinalis) je višegodišnja zeljasta biljka. Pronalazi se još pod imenima: kadulja, krstašica, kuš, lekovita slavulja, crnogorski pelen, džigelja trava, i kalavera. Reijč salvia potiče od latinske reči salvare, što znači spasonosna, ljekovita.

Još prije 2000 godina Rimljani su je koristili kao lijek, a poznato je da je Karlo Veliki naredio (zakon Kapitularima) da svako imanje mora da uzagaja najmanje sto ljekovitih biljaka, a najviše je insistirao na žalfiji.

Žalfija se i danas sadi u katoličkim manastirima jer se smatra za svetu biljku. Koristila se za sve bolesti, sve dok je nije zamijenio otkriće antibiotika, a u starom rimskom rukopisu stoji da je cilj žalfije da čovjeka učini besmrtnim.

Stablo može da naraste do 80 cm. Donji dio može da odrveni. Listovi su zeleni sa srebrnkastim dlačicama. Cvjetovi se kreću od plavkasto-ljubičasto-bjeličaste boje. Pri suncu, prvo se otvore cvjetovi na vrhu stabljike, pa se postepeno nastavljaju otvarati na dolje. Cvjetovi na vrhu stabljike formiraju cvasti. Korjen je razgranat, sastoji se od mnogo žila i može da dosegne duboko u zemlju. Zbog te osobine, koristi se na erozivnom zemljištu i kod živog pijeska.

Raste kao divlja, samonikla biljka ali se uspješno može uzgajati u bašti. Nije zahtjevna biljka, ali najbolje uspijeva na bogatom i rastresitom zemljištu. Traži mnogo svjetlosti i toplote, iako može da podnese i niske temperature. Ne podnosi vlagu i hladno vrijeme. Najviše joj odgovara primorska klima, pa u tim područjima najbolje uspeva.

Author: DG NET

About Author

client-photo-1
DG NET

Comments

Leave a Reply