Most na potoku Ljutotuk

Ka­me­nje kao zna­me­nje ve­li­kog stra­da­nja, ali i ob­na­vlja­nja, po­su­to po Bje­lo­pa­vlić­koj rav­ni­ci kao da su ve­za sa ne­kim skri­ve­nim i bo­ljim svi­je­tom. A taj svijet, svijet antike, ranog i srednjeg vijeka  šapuće, doziva nas da mu  posvetimo makar dio sebe, ovako prolaznih i zaboravnih.

Ima među nama onih što čuju šapat kamena, koji želi da se otrgne od zaborava, bez želje za priznanjem, da sačuvaju ono što neki tako olako shvataju – ili pak ne shvataju uopšte.

Slika nas je odvela do Zavičajnog muzeja u Danilovgradu i mr Boška Ikovića, – višeg konzervatora, koji nas je upoznao sa istorijom i značajem ovog  mosta, kao i lokalitetima  u njegovoj blizini. Priča počinje ostacima koji jasno ukazuju na periode antičke epohe ali i svih kasnijih perioda.

Naselja na teritoriji opštine Danilovgrad bitisala su na važnoj antičkoj komunikaciji od Skadra, pored Skadarskog jezera ka Duklji i dalje dolinom Zete prema sjeverozapadu. Na tom kontaktu antičkih ostataka u posljednjim decenijama VIII i prvim decenijama IX vijeka nastao je i grad – utvrđenje na Gradini u Martinićima, koji nauka identifikuje sa Porfirogenitovom Lontodoklom, centrom ranosrednjevjekovne Dukljanske države .

Savremeno naselje i istoimeni potok Ljutotuk po svemu sudeći predstavlaju lingvističke nasljednike ovog ranosrednjevjekovnog utvrđenog grada. Prema onom kako ga Porfirogenit nazva.

Područje Danilovgrada je arheološki rekognoscirano i samo  djelimično istraženo i postoji mapa sa preko 200 arheološki interesantnih lokaliteta. Imajući to u vidu, dobija se jasnija slika o prošlosti, ali i o rasporedu i vrsti nalazišta od pećinskih staništa preko tumula, gradinskih naseobina, antičkih i srednjevjekovnih gradova, mostova pa sve do turskih građevina.

Nego da se vratimo, makar geografski, južnije od Lontodokle, do potoka i pritoke Zete, Ljutotuka. Tu nas čeka, još uvijek (srećom!), most čija je sudbina neizvjesna – neizvjesna jer nije još uvijek, upisan ili  kao kulturno dobro, ili, dio kulturne baštine i nasleđa. Zakon kaže da postoji slovo koje nešto definiše kao spomenik, kulturno dobro od lokalnog, nacionalnog ili međunarodnog značaja odnosno postavlja ga kao prioritetnog za čuvanje i restauraciju.

Grupa građana iz mjesta Ljutotuk, predvođena Nikolom Tomkovićem, uz podršku redakcije portala Volim Danilovgrad i gospodina mr Boška Ikovića, – višeg konzervatora, u maju mjesecu 2019. godine pokrenula je Inicijativu uspostavljanja zaštite nepokretnog dobra Most na Ljutotuku. 

Nedugo nakon podnijete inicijative, ekipa Uprave za zaštitu kulturnih dobara prepoznaje želju za očuvanjem ovog srednjevjekovnog mosta i izlazi na teren radi utvrđivanja stanja i davanja mišljenja o daljim potrebnim koracima.

Nakon višemjesečnog čekanja, pripreme dokumentacije i sakupljanja finansijskih sredstava, sa ponosom možemo reći da su radovi na mostu počeli 4. septembra 2019. godine.

Ovom prilikom se ispred grupe građana Ljutotuka želimo zahvaliti:

• mr. Bošku Ikoviću (viši konzervator),
• Porodici Pejović,
• Jakovu Ikoviću,
• Nikoli Jovanoviću,
• Saši Milatoviću,
• Mirku Pejoviću,
• Milanu Peroviću,
• Dadu Žariću,
• Damjanu Spasojeviću,
• Caffe bar “Laki”,
• Upravi za zaštitu kulturnih dobara,
• Tanji Vujović (etnolog),
• Petri Zdravković (arheolog),
• Milošu Jovanoviću (arhitekta),
• gospodinu Božidaru Božoviću direktoru UZKD-a,
• NVO “Rural Urban”
• Mjesnoj zajednici Jelenak,
• Opštini Danilovgrad.

Pokretači inicijative:

Nikola Tomković, advokat iz Podgorice

Milan Mijajlović, osnivač portala Volim Danilovgrad